Podrazumeva prepoznatljive specifičnosti određene grupe, kao i lični osjećaj pripadnosti. Nacionalni identiteti počeli su da se formiraju kada su nastale i nacionalne države na teritoriji Zapadne Evrope, tokom 19. veka. Teoretičari smatraju da je poreklo nacionalnog identiteta veoma složeno i da je, kao pojam, nacionalni identitet višedimenzionalan i ne može se svesti na samo jedan element. Prema antropologu Entoni Smitu, nacionalni identitet predstavlja sponu solidarnosti među pripadnicima zajednica ujedninjenih zajedničkim sećanjima, mitovima, tradicijama. Smit navodi obeležja nacionalnog identiteta, a to su: istorijska teritorija, odnosno domovina; zajednički mitovi i istorijska sećanja; zajednička masovna kultura; zajednička zakonska prava i dužnosti pripadnika nacije; zajednička ekonomija, s teritorijalnom mobilnošću pripadnika nacije. Nacije su odeđene društvenim prostorom u okviru kojeg njihovi pripadnici mogu živeti i raditi. Postojanje određene teritorije smešta pripadnike nacije u određene vremenske i prostorne okvire. Ključ za nacionalni identitet predstavlja samoodređenje ljudi, dakle kakav je stav pojedinca prema njegovoj nacionalnoj pripadnosti.