Zajednički naziv za različite aspekte kulturne tradicije: književnosti, muzike, plesa, dramskog i likovnog stvaranja. Sve specifične osobine nekog naroda i kraja kao što su ljudska psiha, podneblje, prirodni fenomeni, govor, ritam, pesme i plesovi sadržane su u folkloru. Folklor je važan činilac u očuvanju nacionalnog identiteta etničkih grupa, jer čuva u sebi sve osobenosti muzičkog, likovnog i drugih ostvarenja karakterističnih za datu grupu. Tako npr. bunjevačke, rumunske, mađarske i dr. narodne pesme čuvaju u sebi izvornost svojih jezika i govora; stariji stil dvoglasnog pevanja, koji se u narodu naziva "na glas" može se čuti kod Crnogoraca ili doseljenika iz Bosne i Hercegovine koji su nastanjeni u Vojvodini kako u periodu između dva svetska rata tako i u kolonizacijama nakon II svetskog rata ili nakon građanskog rata na prostoru SFRJ. Niz instrumenata (tamburica, gajde, harmonika) u upotrebi je kod većeg broja nacionalnih zajednica (Srba, Mađara,Rroma, Bunjevaca i dr.), dok je za određene narode karakterističan određeni instrument: npr. za Crnogorce gusle, za Mađare, Rumune i Slovake cimbalo, za Rumune i Mađare taragot i dr. Citra je karakteristična za mađarsku nacionalnu zajednicu. Vic kao oblik usmene književnosti oslikava posebnosti (ali često i predrasude i stereotipe) o predstavnicima određenih nacionalnih (Mađar, Crnogorac, Rom i dr.) ili regionalnih – (Lala, Vojvođanin), Bosanac (stanovnik BiH) – zajednica. Folklor omogućava tešnje povezivanje određenog naroda sa njegovom matičnom zemljom ili sa predstavnicima iste nacionalne grupe nastanjenih u drugim zemljama (npr. romska muzika, koja povezuje sve Rome bez obzira na to gde su nastanjeni). Važnu ulogu u negovanju folklora imaju festivali narodnog stvaralaštva i različite smotre folklora, koji doprinose očuvanju specifičnosti nacionalnih zajednica u Vojvodini i, samim tim, predstavljaju turističku posebnost ovog regiona. U popularnoj upotrebi, folklor označava i aspekte koji se u primenjenim oblicima pojavljuju u gradskoj kulturi, tj. izvedbi scenski adaptiranih pesama i plesova, izrađenih rukotvorina itd. Nauka koja proučava pojam folklora naziva se folkloristika, a datira iz predromantizma i romantizma. U suštini, umetnost bilo kojeg vremena ne može se zamisliti bez folklornih elemenata. Takođe, vrhunska ostvarenja u različitim umetnostima zasnivaju se često na elementima folklora: usmenih predanja, narodnih pesama i igara, likovne umetnosti.