Pokret koji teži ujedinjenju svih hrišćanskih konfesija. Reč ekumenizam potiče od grčke reči oikoumene koja znači "nastanjeni svet". Ekumenizam, odnosno ekumenski pokret, nastao je u 19. veku unutar protestantskih crkava. Počeci ekumenskog pokreta vezuju se za 1805. godinu, kada je baptistički misionar Vilijem Keri predložio osnivanje "opšteg udruženja svih hrišćanskih veroispovesti". Kako je, kao misionar, često putovao u Afriku, uvideo je slabosti hrišćanstva usled brojnih unutrašnjih podela. Različite protestantske crkve koje su imale misionarsku delatnost, počele su da osnivaju manja hrišćanska udruženja koja su predstavljala preteču ekumenskog pokreta. Hrišćanska udruženja bila su međukonfesionalnog karaktera, a među njima su se izdavajala "Jevanđelska alijansa" (1864) i "Univerzalna federacija hrišćanskih studenata" (1895). Ekumenski savet osnovan je 1854. godine, a "Svetskom konferencijom misija" održanoj u Edinburgu 1910. godine, zvanično je počeo sa radom ekumenski pokret. Ekumenski pokret se od samih početaka zalagao za pomirenje, saradnju i jedinstvo hrišćanskih crkava u svetu. Godine 1914. osniva se "Svetska alijansa za unapređenje internacionalnog prijateljstva preko Crkava", a nešto kasnije i "Internacionalni savet misija". Ovi ogranci će se ujediniti i stvoriti najznačajnije telo ekumenskog pokreta – Svetski savet crkava (1938). U ekumenizmu, naglasak je na dijalogu među religijama, kao najboljem putu njihovog međusobnog zbližavanja. Savremeno društvo pred crkve i verske zajednice postavlja veliki broj izazova, a verski pluralizam i brojne nove religije koje gotovo svakog dana nastaju, upućuju na neophodnost razumevanja "religijski drugog". Nakon reformacije, hrišćanstvo je od 17.veka u stalnom procesu fragmentacije, stvaranja ogranaka postojećih hrišćanskih i drugih manjih zajednica. U tom prostoru, ekumenizam, koji se promoviše u okviru ekumenskog pokreta, predstavlja važan deo zbližavanja brojnih hrišćanskih tradicija u svetu. I pored teoloških različitosti, u ekumenizmu se naglasak stavlja na zajedničke, hrišćanske, vrednosti. U Srbiji već dvadeset godina postoji veoma aktivna Ekumenska humanitarna organizacija (EHO) sa sedištem u Novom Sadu, čije su aktivnosti usmerene na socijalna pitanja (kao što je smanjenje siromaštva), razvoj međucrkvene saradnje i promociju ljudskih prava. Ekumenska humanitarna organizacija (EHO) nastavlja rad Ekumenske humanitarne službe, osnovane 19. februara 1993. godine na inicijativu Svetskog saveta crkava. Crkve članice Ekumenske humanitarne organizacije u Srbiji su: Slovačka evangelička A.V. crkva u Srbiji, Hrišćanska reformatska crkva u Srbiji, Evangelička metodistička crkva u Srbiji, Grkokatolička crkva u Vojvodini, Evangelička hrišćanska crkva u Srbiji.