Vojvodinu je jedan od najheterogenijih i najkompleksnijih regiona na Balkanu. Ova izrazita kompleksnost ne odnosi se samo na postajanje različitih etničkih zajednica, već i na izrazito složene društvene i kulturne relacije (na primer: urbano-ruralno, razvijeno-nerazvijeno, većinsko-manjinsko, građansko-nacionalno, tradicionalno-moderno, konzervativno-liberalno, i sl.).
U uslovima ovako visoke kompleksnosti, u svakom od navedenih “parova” izrazito je prisutan rizik od klizanja društva u pojednostavljeni, binarni šematizam (“mi” - “oni”), u radikalizaciju ovih pozicija i, u krajnjoj instanci, u formiranje ekstremnih stavova koji su nesumnjivi generatori nasilja.
Da li će neki društveni ili kulturni prostor biti definisan kao otvoren ili zatvoren, u prvom redu zavisi od artikulisanih i delotvornih identitetskih strategija koje ga oblikuju, preciznije, od načina njihovog projektovanja, koncipiranja i realizovanja, dakle, u zavisnosti od toga da li su one koncipirane ili realizovane u duhu autoritarnih ili tolerantnih modela.